Kada se govori o biomasi kao obnovljivom gorivu, podrazumijeva se materija od biljne mase u vidu proizvoda, nusproizvoda, otpada ili ostataka te biljne mase. Prema agregatnom stanju, s utjecajem na način energetskog korištenja, biomasa se dijeli na krutu, tekuću i plinovitu.

U krutu biomasu se ubrajaju ostaci poljoprivredne proizvodnje, ostaci obrezivanja voćnjaka i vinograda, ostaci šumarstva, biljna masa brzorastućih biljaka – u engleskom govornom području poznata kao Short Rotation Coppice (SRC), a prije svega ostaci brzorastućih šuma, dio selektiranog komunalnog otpada, ostaci iz drvoprerađivačke industrije, ostaci primarne i sekundarne prerade poljoprivrednih proizvoda i drugo.

Pod tekuću biomasu se ubrajaju tekuća biogoriva – biljna ulja, transesterifikovana??? biljna ulja – biodizel i bioetanol.

Plinsku biomasu predstavlja bioplin, koji se može proizvesti iz životinjskih ekskremenata ili energetskih biljaka (silaža trave i kukuruza), ali kao sirovina mogu poslužiti i druge otpadne materije. Plinovitu, pa i tekuću biomasu, predstavljaju i produkti gasifikacije, odnosno pirolize krute biomase.

Hrvatska raspolaže relativno velikim potencijalima biomase, koja nastaje kao “višak” u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji.